

Za predškolce je to najsitnije pitanje. U vrtiću učimo da se ne bori, ali to je ionako neizbježno.
Djeca često ne mogu dijeliti igračke ili se psovati zbog prijatelja, a mi, majke, trčimo im u pomoć, napuhavajući problem u univerzalnim razmjerima.
Upravo zbog našeg ponašanja odrastaju ljudi nesposobni da snose odgovornost i zaštite sebe.

Dječji psiholozi tvrde da se sposobnost kontrole njihovih emocionalnih impulsa kod djece formira tek nakon 4 godine. Tada možete početi objašnjavati djetetu da se sukobi najbolje rješavaju usmeno.
Ali što ako se druga djeca potpuno ne mogu kontrolirati i iz bilo kojeg razloga se svađaju?
Izravno sam dopustio kćeri da mi uzvrati.
Mama se ne miješa - to je moj princip.

Naravno, mogu intervenirati ako je dijete ozlijeđeno ili je grupno nasilno izložena grupa djece.
Često se i druge majke ne miješaju, a ako njihovo dijete žure na druge, to smatraju normom.
Ne mislim tako. Udarili ste? Udari natrag. I žalit će se zbog ovoga njegova majka - već ću razgovarati s njom.
I agresiju mog djeteta pokušavam usmjeriti u pravom smjeru (hobiji, kreativnost, aktivnosti).

Djeca bi trebala naučiti regulirati svoje odnose bez intervencije odraslih. I bolje je početi učiti što je prije moguće.
Isto vrijedi i za sporove. Posebno je relevantno za velike obitelji. I ja sam jedna od takvih i sjećam se kako sam kao dijete majka neprestano pribjegavala "rješavanju" situacije kad su moja starija braća i sestre počele psovati. I kakav je bio rezultat?
Jednom u školi, nisam se znao zaštititi i dugo sam se smatrao izmetom. Pokazalo se da se toga riješim samo na maturi, a ne želim isto ni za svoje dijete.

Je li tako? S gledišta pedagogije - ne, iz osobnog majčinskog iskustva - da. Općenito uzimam za primjer primjer odgoja djece u sporovima s Francuzima.
Ne znam da li čitate, ali oni imaju jednostavno pravilo: roditelji se ne miješaju u sporove svoje djeceako ne dođe do ozbiljnih borbi. Odnosno, ako je jedno dijete gurnulo drugo, a ono drugo je povikalo, roditelj neće trčati da ga pokupi i prkosi prvom.

Na taj se način odgajaju neovisnost, odlučnost, snaga volje. Bez tih kvaliteta naša djeca se jednostavno u budućnosti neće moći sami brinuti! Ali život je daleko od najlakše stvari.
Neka me smatraju lošom mamom, ali mene briga za budućnost mog djeteta u svim aspektima!